Lana Bobić i Greta Grakalić Rački
Listajući sakralne knjige raznih kultura tražimo klitoris, no ne nalazimo ga. Eksplicitno se ne spominje niti u najpoznatijoj antičkoj knjizi posvećenoj ljubavi, duhovnosti i seksu, indijskoj Kama Sutri. A ona se, suprotno uvriježenom mišljenju, ne bavi pukom eksploracijom seksualnih poza, već opisuje razne vrste ljubavi te njihov utjecaj na osobno i društveno blagostanje. Iako izrazito heteronormativna, mahom odraz patrijarhalnog društva vremena i kulture gdje nastaje, barem govori o ženskom užitku u seksu te savjetuje muškarce kako da zadovolje svoje partnerice, za razliku od brojnih drugih tadašnjih pamfleta, naputaka i usmenih tradicija. Klitoris nećemo naći niti u Bibliji – ali to ne znači da su njeni tekstovi baš posve ogoljeni od strasti i užitka.
Najpoznatiji biblijski epitalamij, poznata Pjesma nad pjesmama, pred nas stavlja erotsku dramu punu putenosti i čežnje; ona slavi senzaciju seksualnog užitka, baš kao i sestrinska joj egipatska ljubavna poezija, koja je nesumnjivo utjecala na njezin nastanak. “Kako su tvoja milovanja lijepa, sestro moja, o zaručnice! Tvoja su milovanja bolja od vina, i miris tvojih miomirisa bolji nego svi balzami!”, govori zaneseni ljubavnik, no ono što nam je naročito važno kao feministkinjama jest da protagonistkinja odgovara istim tonom, tražeći blizinu ljubavnika i toplinu njegovog tijela. Vrlo je asertivna u istraživanju užitka! Iako se autorstvo Pjesme nad pjesmama tradicionalno pripisuje kralju Salomonu, neke feminističke teologinje i bibličarke vide realnijom mogućnost da je žena napisala makar dio poeme, budući da tekst sadrži živopisne opise tijela, ljubavi i seksualne čežnje iz ženske perspektive.
A možemo i dublje ući u pojedine fraze Pjesme nad pjesmama, otvoriti se sugestijama, otkriti čari erotskih interpretacija: “Tvoje usne liju nektar, o zaručnice; med i mlijeko su pod tvojim jezikom; a miris tvoje odjeće je kao dah Libana”, mogla bi biti insinuacija na kunilingus, nabubrene usne, klitoris i vaginalne sokove.
A stihovi “… s mojih ruku teče mirha, i moji prsti od tečne mirhe, na jabučicama zasuna”, možda slikovito opisuju žensku masturbaciju. Nećemo vam govoriti kako da stihove tumačite, uživajte u čitanju. No ne želimo ni lagati pa tvrditi da stihovi s užitkom veze nemaju – kao što su to često kroz povijest činili muški teolozi, favorizirajući alegorijsko tumačenje Pjesme nad pjesmama, gdje je zaručnik Bog:inja, a zaručnica Izabrani narod. Pa ako i je tako, što nam to govori o seksualnoj naravi duhovnih odnosa?
Pjesma nad pjesmama vrvi slikovitim slikama ljubavnog, romantičnog i erotskog užitka, bez njihova tabuiziranja. No mi se pitamo, koliko zbilja možemo govoriti o užitku, ako užitak smještamo isključivo u heteronormativnu matricu, brišući sve ono što izlazi iz te matrice. Brišući na kraju krajeva točku s koje užitak kreće.
Pod klitorisnom kapuljačom “skriva se” klitoris – jedinstveni organ, često – u povijesti, ali i danas – mistificiran i brisan. Pa i odstranjivan! Iako je vulgarizam ‘pička’ prilično učestali dio redovitog repertoara psovki, dijelovi naših genitalija – vulva, vagina, klitoris i drugi – redovito izazivaju sram i tabuizirani su. Zašto? Odgovori nikada nisu jednoznačni, no u ovom slučaju možemo pretpostaviti da se radi o patrijarhalnoj cenzuri našeg užitka. Klitoris se baš ne čini organom vrijednim pažnje u kulturi u kojoj je naša seksualnost svedena na seksualni čin podređen prokreaciji. Ili muškom užitku.
Konzervativni kršćanski nauk o seksualnosti odiše biološkim determinizmom i inzistira na prokreacijskoj ulozi seksa. Kada bismo sumirale (dosta problematičnu) teologiju tijela Ivana Pavla II (na koju uostalom i reagiramo ovom serijom kolumni) rekle bismo da je potka katoličke seksualnosti strejt seks udvoje unutar monogamnog braka usmjeren na začeće i potomstvo. Idealno je da nam bračni partner:ica bude prv:a i posljednj:a te da nemamo seks prije braka. Nije baš zgodno da masturbiramo jer se to protivi svrsi seksa. Teologija tijela nije kontra užitka, ali nije baš niti previše usmjerena na njega. Kao feministkinje reći ćemo da ona prigušuje naša seksualna iskustva te logiku naših tijela – jer upravo mi utjelovljujemo užitak kao temeljni princip. U konzervativnom katoličkom nauku, užitak je nuspojava, a u našoj teologiji tijela – temelj!
Sva tijela mogu osjećati zadovoljstvo, a mnoga doživljavaju i seksualni užitak – često nevezan uz partner:ice, masturbaciju i penetraciju penisa u vaginu. Seksualnost je puno više od seksualnog čina. Ona obitava u umu i suptilnim kretnjama naših misli, u mirisima koji se razlijevaju po našoj koži, odjeći i posteljini; u okusima i pogledima. Užitak je mreškanje i znojenje kože i adrenalin, serotonin, dopamin. Ugodu osjećamo u glavi, želucu i genitalijama, a ona se iz nas izlijeva po čitavom svijetu. I zato na pitanje nepristojne teologinje Marcelle Althaus Reid s kraja prošlog teksta – mora li žena ostaviti na sebi gaće prije no što krene u crkvu ili će ih skinuti, kao intiman podsjetnik na vlastitu seksualnost u vjerskom ozračju?, odgovaramo sa – bilo bi super da ih skine slaveći utjelovljenu duhovnost među svojim nogama!
Vrlo kratki klitorijat
Klita je, metaforički rečeno, nastala s Evom koja je spoznala užitak gablajući sa zmijom, i nestala s Marijom, čiji je betonski himen zacementirao teologije, ideologije i prakse naše seksualnosti. Klitorisnu realnost zamijenio je tako puki mit o vrlini djevičanstva. Štetnost mita jasno leži u ideji da (je) žena vrijedi(la) koliko i njezino djevičanstvo. S obzirom na to da su muškarci češće tražili mrlje krvi na plahtama kao dokaz nevinosti nego klitu, ne treba čuditi da je naša čarobna prijateljica mnogima ostala nepoznanica.
Tako su se dvojica znanstvenika u 16. st., otkriva nam Karla Horvat Crnogaj kroz predavanja o klitopismenosti, pazite sad, posvađali oko toga tko je od njih dvojice otkrio klitoris! Jer klite valjda ne bi ni bilo da je muškarci nisu otkrili par stotina tisuća godina nakon prvog klitoralnog orgazma. Ah, da je bilo manje mudovanja, a više klitarenja, koliko bi se takvih gluposti izbjeglo! Klitorijat je zbilja prepun slučajnih (i nešto manje slučajnih) nalaženja klite i njenih opetovanih brisanja.
Klitoris je imenovan još u antici – no ne bi antika bila antika da se nije pojavio neki mudonja koji je tvrdio da je klitoris nedovršeni penis. Nužno je (valjda) bilo genitalije uskladiti s idejom o muškarcu / čovjeku – i ženi koja je, naravno, nedovršeni čovjek. Srednjovjekovna kršćanska kultura bila je izrazito patrijarhalna i mizogina, a ženski je užitak držala štetnim.
Srećom imamo i drugačije zapise, primjerice, Albucasis, srednjovjekovni arapski liječnik i otac kirurgije, nazvao je klitu tentigo (lat. napetost), što sugerira da je (najvjerojatnije) shvaćao njena orgazmička svojstva. Kasni Srednji vijek prednjači pak u bizarnosti s kombinacijom ghostanja klite i ogromnog hejta prema njoj – nabrekli klitoris smatra se, među ostalim, eklatantnim dokazom kontakta žene sa Sotonom! Dobro, viktorijansko doba je, istina, još uvrnutije – kako je generalni društveni stav bio da su orgazmi loši za žene, naša seksualna frustracija izmiče kontroli. Požuda se probija u obliku nervoze, nesanice, erotskih fantazija, osjećaja težine u donjem abdomenu, a nazvana je “histerija”. Kako bi žene, dragi i dobri znanstvenici izliječili, piše Laurie Mintz, doktori su mazali šake biljnim uljem i stavljali prste u vagine pacijentica, istovremeno pritišćući i trljajući šakom klitoris. Žene su doživljavale orgazme – odnosno “paroksizme” kako su ih tada zvali, uvjereni da žene ne mogu svršiti. Jasno, terapije su postale prilično tražene! Toliko da su doktore boljele ruke od grčeva, pa su spasonosno rješenje pronašli u spravici inicijalno izumljenoj za otpuštanje bolova u mišićima – elektromehaničkom vibratoru. “Histerija” se tada počela liječiti kod kuće, a vibratori su, bez tabua, bili dio kozmetičkih torbica sve do njihove pojave u porno filmovima, kada postaju neprihvatljivima u “pristojnim” kozmetičkim torbicama žena.
Org(JAZ)am
Kao što seksualnost i seksualni čin nisu sinonimi, tako to nisu ni užitak i orgazam. Užitak je srž seksualnosti i seksualnog čina, a orgazam (dobrodošla) posljedica. Također, (ne)prisutnost ženskog orgazma implicira sustavno zanemarivanje ženske seksualnosti i užitka. Koliko je tumačenje ženskog orgazma natopljeno mizoginijom, savršeno prikazuje tatica Freud kojem možemo zahvaliti opsjednutost mitskim vaginalnim orgazmom. Naime, on je orgazme, a onda i žene, podijelio na klitoralne i genitalne, gdje su ove potonje zrele, a klitoralne žene ‘nezrele’, kojima nešto fali, frigidne. Papa Sigy nije baš kužio da je stimulacija klitorisa osnova baš svakog našeg orgazma! Neke od recentnijih statistika pokazuju da visoki udio od 81,6 posto žena ne doživljava orgazam za vrijeme penetracije, bez dodatne stimulacije klitorisa. 95 posto strejt muškaraca uvijek doživi orgazam za vrijeme seksualne aktivnosti, u usporedbi sa samo 65 posto strejt žena. Situacija je znatno bolja za (neke) kvir žene – 86 posto lezbijki dostići će orgazam tijekom seksa s partnericom. Visokih 92,4 posto žena doživljava orgazam za vrijeme masturbacije! Pet do 10 posto žena nikada nije imalo orgazam (iako će ga mnoge izboriti kasnije u životu – uz vas smo!).
Teologizirati klitom
Premda smo si obećale da ćemo u nadolazećim tekstovima biti manje cinične i oštre, važno je naglasiti da nam je (baš kao i mnoštvo drugih stvari) patrijarhat – svejedno govorimo li o njegovom religijskom ili sekularnom aspektu – nebrojeno puta pokušao oduzeti znanje o našem tijelu, a užitak staviti u ruke onih koji će radije tražiti mrlje krvi na bijelim plahtama nego naše klitorise, koristeći naša tijela kao simbolički teritorij za borbe vlastitih ideologija. Ali mi trebamo optimizam, vjeru i ljubav prema sebi, seksu, tjelesnosti i užitku. I želimo više asertivnosti, znatiželje i užitka! Potonje se naročito odnosi na vjernice i žene kojima je duhovnost važna – a koje se često susreću s osjećajem krivnje i srama kada je u pitanju njihova seksualnost. Sestre, ‘čistoća i nevinost’ sredstva su manipulacije i pokoravanja žena. I čitav narativ koji uz to ide – religijsko brendiranje užitka kao grijeha, sotoniziranja porijekla kvir elemenata naših seksualnosti i razumijevanje prokreacijske uloge seksa kao ultimativne svrhe, važnije i ‘prirodnije’ od navodno grešne tjelesnosti usmjerene pukom užitku. S druge strane krajnosti, mašu nam hiperseksualizirne žene i izvještačena, pornografizirana seskualnost stvorena pod imperativom muškog užitka. Ne nasjedajmo na manipulacije i faithsplainanje ovog tipa!
Postoji i treći put. Krajnje je vrijeme da naše seksualnosti prestanemo razumijevati u odnosu na patrijarhalne koncepte i počnemo ih spoznavati u odnosu na nas same. Slijedeći nepristojnu teologinju Marcellu Althaus Reid, za kraj ćemo reći da je teologija nad ženama stoljećima opetovano činila duhovnu kliteridektomiju, odvajajući žene od njenog tijela i žudnje, i odvajajući teologiju od osjetilnosti i užitka. Užitak kao duhovna kategorija? Apsolutno! No to ne znači negaciju, brisanje naših tijela i tjelesnosti, te kontrolu naših seksualnosti. Želimo li naći B točku – moramo napokon pronaći i drugu pozu za teologiziranje.
Izvor: reci.hr